NIS brani dinar!
Kako ovih dana čujemo jasno je da se i stručni deo vlasti u Srbiji hvata za slamku! Nema konkretne strategije, ne za prevazilaženje krize, već za prosto preživljavanje, tako da nam do juče osporavani Ugovor sa Rusima o kupovini 51% Naftne industrije Srbije sada služi kao svetlo na kraju tunela, iznenadna konjica koja ipak stiže pre nego što nam bankarski indijanci skinu skalp.
E sad, ovde se javlja problem – dokle ćemo biti kratke pameti i kratkog vida za ovo što nam se događa dugi niz godina?
Naime, NIS nije novost, slične namene imala su sva dosadašnja sredstva ostvarena iz privatizacije, prodaje imovine, inostranih donacija i slično! Godinama živim paricama kupuje se socijalni mir, što je politički prihvatljiva alternativa neminovnoj žrtvi od 2 do 3 godine zakucanog standarda. Da su kojim slučajem žrtvovane te godine, a napred pobrojana sredstva da su zaista i iskreno usmerena na razvoj infrastrukture i obezbeđenje uslova za stabilan i brz rast privrede, mi danas ipak ne bi bili Švajcarska. Ne, to ne bi bili, ali bi bili daleko od ovog stanja političke agonije i privrednog kolapsa, uz prateću krizu intelektualnog delovanja.
Verovatno bi, kao sav ostali, uslovno rečeno, normalan svet, danas stimulisali potrošnju, obarali referentne kamatne stope, a ako ništa drugo ne bi smo bili do te mere specifična ekonomija u kojoj ni jedan od poznatih instrumenata amortizovanja krize nije primenjiv.
I još jedna tema za razmišljanje:
Da li je paradoks kada proevropska vlada, sa svim svojim šarenim ministrima, javnosti pojašnjava da smo mirni u započetoj 2009. godini zahvaljujući mrskim ruskim parama (ostvarenim od prodaje NIS-a)?
Ili:
Nek Bog poživi Ruse dok ne plate, pa da ponovo promovišemo otklon od iste bratije!
-
Архиве
- јул 2011 (1)
- јануар 2009 (3)
-
Категорије
-
RSS
RSS уноса
RSS коментара